Polazak u skolu

Polako se približava početak još jedne školske godine. Ispisuju  nove stranice svojih života. Pokazalo se da je polazak u školu velika prekretnica u životu većeg dela mlađane populacije. I ja ga stavljam u rang sa ulaskom u pubertet, selidbom u novi stan (grad). To su potpuno nova iskustva i za decu i za njihove roditelje. 
Ovaj tekst posvećujem roditeljima dece sa anksioznim poremećajima ( zato sto najviše praktičnog iskustva imam upravo sa ovom populacijom), a tu spadaju generalna anksioznost, socijalna fobija, separaciona anksioznost i selektivni mutizam.
Za decu sa anksioznim poremećajima polazak u školu, prvi dan i prva nedelja predstavljaju veliku brigu i stres. Preplavljuju ih emocije koje ne mogu opisati, ne mogu da govore o tome sta osećaju, samo znaju da bi najradije ostali kod kuće i trude se da što duže odlože dolazak tog dana. To naravno nije moguće, stoga pred vama je nekoliko tipičnih primera kako im možete pomoći i koliko-toliko olakšati školske dane?
Ono što je neophodno- PRIPREMA! Ništa ih ne može bolje smiriti od pripreme. Kada znaju šta i ko ih očekuje onda im mašta ne može toliko rasplamsati brigu. Neophodno je upoznati ih sa učiteljicom pre 1.septembra i  polaska u novi svet. Pre nego zatražite od učiteljice da se upozna sa vašim detetom morate je upoznati vi sami i uključiti je u čitavu problematiku. Moje iskustvo je pokazalo da su učiteljice jako otvorene za razgovor i saradnju jer to i njima donekle olakšava posao. Zamolite učiteljicu da vašem detetu pokaže prostor u kome ce provoditi dobar deo dana u bliskoj budućnosti. Ovakve pripreme smanjuju njihovu anksioznost i opuštaju ih, jer se osećaju sigurnije kada dobiju neophodne informacije i odgovore na pitanja : “ Ko i gde? “
Primeri iz prakse su pokazali da im treba kupovati stvari koje im se dopadaju, ovde mislim na sveske, olovke, uvijače, a naročito  garderobu u kojoj se osećaju prijatno ( uz pomoć odgovarajuće garderobe osećaju se bolje u sopstvenom telu). Dozvolite im da sami izaberu sta ce obući i poneti sa sobom tog dana.
Prilikom prvog dana pitaj te svoje dete da li želi da ga ispratite do učionice- TO IM PUNO ZNAČI. Ukoliko vaše dete pokazuje ili verbalizuje strah prema prvom školskom danu postavite mu pitanje: „ Šta je ono najgore što može da se dogodi tog dana?“ NIKAKO ne postavljajte pitanje tipa: „ Čega se plašiš?“ jer ovo pitanje obično tumače kao OSUDU. Kada vam dete objasni čega se plaši ili zbog čega je zabrinuto, razgovorom i racionalnim objašnjenjem pokušajte da odagnate njihove sumnje i strahove.
Tokom prve školske nedelje neophodno je da budete „povišeno“ brižni prema svom detetu koje vam možda ne deluje kao zabrinuto ili pod stresom. TO ŠTO SE NE VIDI NE ZNAČI DA NE POSTOJI. Budite manje zahtevni prema njemu i više praštajte. Dajte mu prostora da se reorganizuje sa novim obavezama koje ga očekuju.  
Deca sa ovom vrstom problema su hipersenzitivna i vrlo lako se zatvaraju u svoj svet, i najmanje nelagodna situacija dovodi do preplavljivanja emocije straha i stresa. Neophodan je uzajamni rad i velika količina strpljenja i roditelja i vaspitačice ili učiteljice kako bi se dete opustilo i osetilo sigurno u novoj sredini. Ne dozvolite da 1. septembar pamte kao najstresniji dan u svom životu, počnite na vreme sa PRIPREMAMA i učinite da se osećaju divno i lako prihvate veliku promenu koja se zove POLAZAK U SKOLU.

Ukoliko poznajete roditelje cije dete ima sličan problem kao vaše, pričajte sa njima i razmenjujte informacije, to se pokazalo kao veoma korisno iskustvo.

Коментари

Популарни постови са овог блога

STRAH OD ODVAJANJA ILI SEPARACIONA ANKSIOZNOST

Zapazanja u radu sa decom sa selektivnim mutizmom

Selektivni Mutizam