Polazak u skolu
Polako
se približava početak još jedne školske godine. Ispisuju nove stranice svojih života. Pokazalo se da je
polazak u školu velika prekretnica u životu većeg dela mlađane populacije. I ja ga stavljam u rang sa ulaskom u pubertet, selidbom u
novi stan (grad). To su potpuno nova iskustva i za decu i za
njihove roditelje.
Ovaj tekst posvećujem roditeljima dece sa anksioznim
poremećajima ( zato sto najviše praktičnog iskustva imam upravo sa ovom
populacijom), a tu spadaju generalna anksioznost, socijalna fobija, separaciona
anksioznost i selektivni mutizam.
Za
decu sa anksioznim poremećajima polazak u školu, prvi dan i prva nedelja
predstavljaju veliku brigu i stres. Preplavljuju ih emocije koje ne mogu
opisati, ne mogu da govore o tome sta osećaju, samo znaju da bi najradije
ostali kod kuće i trude se da što duže odlože dolazak tog dana. To naravno nije
moguće, stoga pred vama je nekoliko tipičnih primera kako im možete pomoći i koliko-toliko
olakšati školske dane?
Ono što je neophodno- PRIPREMA! Ništa ih ne može bolje smiriti od pripreme. Kada znaju šta i ko ih očekuje onda im mašta ne može toliko rasplamsati brigu. Neophodno
je upoznati ih sa učiteljicom pre 1.septembra i polaska u novi svet. Pre nego zatražite od
učiteljice da se upozna sa vašim detetom morate je upoznati vi sami i uključiti
je u čitavu problematiku. Moje iskustvo je pokazalo da su učiteljice jako
otvorene za razgovor i saradnju jer to i njima donekle olakšava posao. Zamolite
učiteljicu da vašem detetu pokaže prostor u kome ce provoditi dobar deo dana u
bliskoj budućnosti. Ovakve pripreme smanjuju njihovu anksioznost i opuštaju ih,
jer se osećaju sigurnije kada dobiju neophodne informacije i odgovore na
pitanja : “ Ko i gde? “
Primeri
iz prakse su pokazali da im treba kupovati stvari koje im se dopadaju, ovde
mislim na sveske, olovke, uvijače, a naročito garderobu u kojoj se osećaju prijatno ( uz
pomoć odgovarajuće garderobe osećaju se bolje u sopstvenom telu). Dozvolite im
da sami izaberu sta ce obući i poneti sa sobom tog dana.
Prilikom prvog dana pitaj te svoje dete da li želi da ga
ispratite do učionice- TO IM PUNO ZNAČI. Ukoliko vaše dete
pokazuje ili verbalizuje strah prema prvom školskom danu postavite mu pitanje: „ Šta je ono najgore što može da se
dogodi tog dana?“ NIKAKO ne
postavljajte pitanje tipa: „ Čega se
plašiš?“ jer ovo pitanje obično tumače kao OSUDU. Kada vam dete objasni čega se plaši ili zbog čega je
zabrinuto, razgovorom i racionalnim objašnjenjem pokušajte da odagnate njihove
sumnje i strahove.
Tokom prve školske nedelje neophodno je da budete „povišeno“ brižni prema svom detetu koje
vam možda ne deluje kao zabrinuto ili pod stresom. TO ŠTO SE NE VIDI NE ZNAČI DA NE
POSTOJI. Budite manje zahtevni prema njemu i više praštajte. Dajte mu
prostora da se reorganizuje sa novim obavezama koje ga očekuju.
Deca sa ovom vrstom problema su hipersenzitivna i vrlo
lako se zatvaraju u svoj svet, i najmanje nelagodna situacija dovodi do
preplavljivanja emocije straha i stresa. Neophodan je uzajamni rad i velika
količina strpljenja i roditelja i vaspitačice ili učiteljice kako bi se dete opustilo i osetilo
sigurno u novoj sredini. Ne dozvolite da 1. septembar pamte kao najstresniji
dan u svom životu, počnite na vreme sa PRIPREMAMA
i učinite da se osećaju divno i lako prihvate veliku promenu koja se zove POLAZAK U SKOLU.
Ukoliko
poznajete roditelje cije dete ima sličan problem kao vaše, pričajte sa njima i
razmenjujte informacije, to se pokazalo kao veoma korisno iskustvo.
Коментари
Постави коментар