Kad padne noc - prica o ostavljanju i ostajanju



Pre nekog vremena procitala sam tekst o razvodu, o tome kako muskarac kada se razvede od svoje supruge, ustvari se razvodi i od svoje dece – jeste tacno u nekim slucajevima. Ja sam dete koje je bioloski otac ostavio, zato sto je zapravo ostavio moju mamu. Kroz praksu i svoj kratak zivot videla sam gomilu razlicitih vrsta razvoda da sam u jednom trenutku pomislila: ” Pa da, svi smo mi razliciti, zato postoji ovoliko razlicitih vrsta brakova.”
Nazalost, mnogo vise sam se susretala sa “teskim” razvodima (zbog svoje profesije) nego sa razvodima u kojima se supruznici sve lepo dogovore i niko ne bude povredjen (ili je to samo slika za spoljni svet).
No, razvod je za mene rastanak dvoje ljudi koji su neki vremenski period proveli zajedno, imaju zajednicku proslost, sadasnjost i buducnost. Bilo je tu mnogo lepih trenutaka, puno kompromisa (jer to je sastavni deo svakog odnosa), prepirki, svadja, ubedjivanja- ali sve je to bilo lepo do jedne tacke kada dvoje odraslih i zrelih ljudi shvate da njihova veza vise nije veza, da njihov brak vise nije ono sto su oni ocekivali i da su zajednicki shvatili da zele da se rastanu i prekinu da zive zajedno. Bez obzira da li imali ili nemali decu svaki rastanak je jako bolan i tu bivaju povredjeni SVI! I oni koji su presekli i odlucili da kazu da je kraj i oni koji su samo klimnuli glavom i rekli : “U redu.”
Odrasli smo i svojevoljno smo odlucili da osnujemo zajednicu sa drugom osobom, zasto kada odlucimo da se rastanemo uputimo pregrst ruznih reci osobi koju smo voleli ili je mozda nismo voleli ali smo bili slepo zaljubljeni u nju, u svakom slucaju gajili smo jako lepa i pozitivna osecanja prema njoj? Zar ne mislite da upravo taj pregrst ruznih reci treba uputiti sebi jer smo svojevoljno izabrali da zivimo sa tom osobom? Lakse je ljutiti se na druge, mnogo je tesko reci da smo pogresili u izboru i da sada moramo da snosimo posledice sopstvene odgovornosti. Jos ukoliko sve to uradimo ispred zajednicke dece ili pokusamo da preko dece povredimo svog supruznika (bracnog ili vanbracnog) pretvaramo se u razjarenu zivotinju i svog bivseg zivotnog saputnika gledamo kao plen koji treba unistiti. Gde nam je nestao razum koji nas odvaja od zivotinja? Sta se desilo sa ljudskoscu? Zasto moramo neprestano biti u nekom ratu? I zasto je za sve kriva samo jedna strana?
Marko je imao 5 godina kada sam ga prvi put upoznala, roditelji su ga doveli jer je promenio nacin ponasanja, povukao se u sebe i vise se igrao sam nego sa drugom decom. Roditelji su bili jako zabrinuti za Marka i zato su se odlucili da potraze strucnu pomoc. Prilikom uvodnog razgovora sa roditeljima uvek postavljam i pitanje o porodicnoj atmosferi, u ovom slucaju sam dobila odgovor da su roditelji razvedeni, ali da Marko to ne zna. Bila sam jako, jako zbunjena i zamolila roditelje da mi objasne sta to zapravo znaci. Roditelji su mi odgovorili da je “sve isto” (a zapravo nista nije kao pre) osim sto Markov tata spava u komsiluku, gde je iznajmio stan. U tom trenutku nisam mogla da verujem kakva se porodicna prica razmotava pred mojim ocima. Marko i ja smo se vidjali jednom nedeljno, bio je jako saradljiv i svaka nasa seansa bila je obojena porodicnom atmosferom- crtao je kucu i porodicu, odnosno sebe, mamu i tatu, igrao se porodice..Stigli smo i do 5 seanse na kojoj se “otvorio”. Sta se zapravo desilo sa Markom? Marko je bio jako uplasen da ce tata otici i nikada se vise nece vratiti, da ce tata prestati da ga voli, da je mama jako ljuta na njega jer zbog njega tata odlazi nocu i vraca se ujutru pre nego se Marko probudi. Marko je znao da se nesto dogadja, znao je za novo nastalu porodicnu atmosferu, ali kako mu niko nista nije objasnio, on je razvio pricu u svojoj glavi koja ga je jako opteretila i zabrinula i koja je dovela do promena u njegovom ponasanju.
 Ovakva i slicna ponasanja i problem sam sretala kod dece ciji su roditelji bili u losim brakovima, ali nisu zeleli da se razvedu iz njima poznatih razloga. Ponasanje dece u procesu razvoda braka ili usled lose (zagadjene) porodicne atmosphere moze da se krece na skali od potpunog povlacenja u sebe do visokog nivoa agresivnosti i gubljenja svesti o granicama u svim socijalnim situacijama.
Jovana je imala 3 godine kada sam je upoznala, roditelji su prolazili kroz jako tezak period- razvod braka, sto se odrazilo na Jovanino ponasanje i njenu psihu. Iako je imala samo 3 godine. U ovoj porodicnoj situaciji mama je bila razjarena zver koja je zelela da unisti Jovaninog oca i to je pokusavala da sakrije, ali bezuspesno. Pokusala je da manipulise svima od pedijatra do mene, ali kako nije mogla da sakrije ljutnju i bes to joj nije uspevalo. Nakon nekoliko meseci intenzivnog rada sa Jovanom i ukljucivanja psihijatra u rad sa roditeljima, a posebno majkom, situacija se smirili i Jovanino ponasanje je postalo mirnije i “blaze”. Moram naglasiti da je u nasoj kulturi i sredini mnogo cesca obrnuta situacija, kada je otac “zlostavljac” a mama “zlostavljana”, ali sam imala potrebu da podelim ovu situaciju sa vama, jer moramo biti svesni da nisu samo muskarci “ losi likovi u ovom filmu”.
Ono sto mene jako boli u procesu razvoda je to sto “zaracene” strane potpuno zaboravljaju na decu ili ih koriste kako bi naneli sto vise bola drugoj strani, a nisu ni svesni da u ovom procesu najvise pate upravo deca. “Zaracene” strane se prazne tako sto se svadjaju, vredjaju, ugrozavaju. Deci u vecini slucajeva, narocito ako su mala, nista nije jasno i obicno misle da su oni nesto skrivili. Narocito im nije jasno ZASTO SE MAMA I TATA VISE NE VOLE?
 Ja sam od onih koji smatraju da je DOBAR RAZVOD daleko bolje resenje od LOSEG BRAKA! Pod dobrim razvodom podrazumevam sporazumni prekid odnosa dve odrasle osobe, bez ugrozavanja integriteta i jedne i druge strane, bez zaboravljanja svih lepih trenutaka, BEZ RAZVODA OD SOPSTVENE DECE! Time sto smo zaboravili svoju decu naneli smo najveci bol potpuno NEVINIM ZRTVAMA. Sta to zapravo znaci, zasto zaboravljamo svoju decu? Zasto se okrecemo i odlazimo i vise se nikad ne vracamo? Zasto? Ja, licno, nemam odgovor na ova pitanja, ali se svim silama trudim u svom radu da osvetim roditelje i stavim im do znanja sta zapravo znaci razvod braka za decu i kako oni to shvataju.
Dragi bivsi partneri,
NEMOJTE KORISTITI SVOJU DECU KAO ORUZJE KOJEM ZELITE DA NANESETE BOL SVOM BIVSEM PARTNERU!
NEMOJTE KORISTITI SVOJU DECU KAKO BISTE MANIPULISALI SVOJIM PARTNEROM!
Ako ste se rastali od svog partnera, NE RASTAJETE SE OD SVOJE DECE!
NEMOJTE OSTAJATI U ZAJEDNICI ZBOG SVOJE DECE, ONA TO NE ZELE. DECA ZELE DA NJIHOVI RODITELJI BUDU ZAJEDNO ZATO STO SE VOLE!
VASA DECA VAS VOLE BEZ OBZIRA DA LI VI VOLITE NJIHOVU MAMU ILI NJIHOVOG TATU!

Коментари

Популарни постови са овог блога

STRAH OD ODVAJANJA ILI SEPARACIONA ANKSIOZNOST

Zapazanja u radu sa decom sa selektivnim mutizmom

Selektivni Mutizam