Znacaj slobodne igre
U
poslednje vreme stalno mi se vracaju secanja iz detinjstva, mnogo vremana sam
provodila u igri i to potpuno slobodnoj, odrasli su se ukljucivali samo ukoliko
ih pozovem. Onda tu svoju igru uporedjujem sa igrom danasnje dece. Dosta
razlicitosti, a sa druge strane i dosta
slicnosti. Ono sto jako volim kod svog posla je to sto sve sto procitam imam
priliku i da vidim, a evo i kako.
Dva
puta nedeljno volontiram u jednom privatnom vrticu gde provodim par sati
potpuno uzivajuci sa decom u slobodnoj igri. Nekada sam deo te slobodno igre a
nekada sam samo posmatrac, to sve zavisi od decje potrebe. Njihov dan u vrticu
izgleda otprilike ovako - oko 8 ujutru dolaze u vrtic, gde zapocinju sa igrom, nestrukturirana,
slobodna igra traje do nekih 9 i 30. Tada se vaspitacice ukljucuju i strukturiraju igru.
Pricaju sa decom o utiscima od prethodnog dana, zatim se igraju neku od grupnih
igara, onda se cita prica, pevaju se
nekoliko pesmica (sve ovo stane u 30 do 45 minuta) i nakon ovakve vrste igre
dolazi uzina i kratak predah. Nakon uzine deca imaju nekih pola sata fine
motorike, spremaju kolacice koje ce posle rucka jesti, crtaju, prave od gline
ono sto zele..Od 10:45 do 13:00 vreme provode u slobodnoj igri u dvoristu (bez
obzira na vremenske prilike i neprilike) i tamo provode narednih sat i po do
dva u slobodnoj igri. Nakon slobodne igre sledi rucak, nakon rucka se ponovo
citaju price, a nakon prica se deca slobodno igraju sve dok roditelji ne dodju
po njih. Ne zelim da pisem o idealnom vrticu, zelim samo da sa vama podelim neka
svoja razmisljanja, zelim da vam kazem da se jako prijatno osecam u ovom vrticu
i uvek se radujem odlasku i susretu sa decom.
Sto
vise proucavam igru sa svih aspekata to vise verujem u njenu moc. A danas sa
vama delim znacaj slobodne igre. Iz moje perspektive postoji puno razloga zasto
je detetu potrebna nestrukturirana, slobodna igra, a danas pisem o pet (po
meni) najbitnijih aspekata.
1. Slobodna
igra razvija
detetov mozak- studije su pokazale pozitivan uticaj slobodne,
nestrukturirane igre na kognitivni, ponasajni, emocionalni i socijalni razvoj
deteta. Takodje se pokazalo da jaca detetovu otpornost, neguje nezavisnost i unapredjuje
vestine resavanja problema.
2. Nestrukturirana
igra unapredjuje
kreativnost- kada ih ostavimo (mi,odrasli) da samostalno razvijaju igru
u pravcu u kome ono to zeli, dete razvija kreativnost i kreativno misljenje.
Kada imaju slobodu da opuste svoj um i svoje
telo dolazi do kreativnog resavanja problema.
3. Kroz
slobodnu igru dete otkriva ono sto zapravo voli i u cemu najvise uziva, a na
ovaj nacin otkriva svoja interesovanja, talente i bolje upoznaje sebe.
4. Ovo
je trenutak kada razvijaju nove veze,
kako sa svojim vrsnjacima, tako i sa odraslim ljudima koje ukljucuju u svoju
igru. Osim sto pomaze u socijalizaciji, kroz igru sa drugim osobama dete
razvija pregovaracke vestine, definise norme, razvija empatiju…
5. Za
mene (a nadam se i za svakog ko radi sa decom) jako je bitno da se dete
oseca sigurno kako u mom prostoru, tako i u svakom prostoru u kome se
nalazi. Tokom slobodne igre dete se oseca sigurno jer ne postoje tacni i netacni
odgovori, ispravno i neispravno. Dete ima slobodu da isproba svoje ideje,
testira ih i isproba ih opet i opet i opet i opet…kroz ovakvu igru dete razvija
otpornost i hrabrost.
Tokom
slobodne igre dolazi i do igre uloga koja je jako bitna za decji razvoj, emocionalni
socijalni.
“
Kada se deca pretvaraju u igri,kada glume, oni koriste svoju mastu da bi se
kretali izmedju granica realnosti. Stapic moze biti magicni stapic. Carapa moze
biti marioneta. Dete moze biti super- heroj.” F. Rogers
Danas
je jedna grupa dece u vrticu uz pomoc stolova, klupa i stolica napravila
autobus i vozila se dugo razlicitim putevima. Druga grupa dece su bili ratnici
koji se povremeno pretvaraju u divlje pse. A dve devojcice od po 3.5 godine su
bile dve mame koje imaju male bebe koje su bolesne i trebala im je konsultacija
sa doktorom.
Svako
dete je kroz svoju ulogu aktivno eksperimentisalo sa svojim socijalnim i emocionalnim
ulogama iz realnog zivota. Grupa dece koja se vozila autobusom je vezbala
resavanje problema na kreativan nacin, jer im se u jednom pokvario autobus a u drugom su
imali previse putnika i morali su da ih sve prime (neki su kasnili na posao,
neki u skolu, a neki kod lekara). U situaciji kada dete odigrava neku ulogu,
ono zapravo “hoda u tudjim cipelama” sto je jako bitno za razvoj empatije,
zapravo ovo je jedan od nacin na koji deca uce empatiju. Kada je pukla guma na
autobusu “vozac” autobusa je bio jako zabrinut da li ce uspeti da promeni gumu,
jedan od “putnika” mu je rekao da ne brine jer ce mu svi oni pomoci da promeni
gumu. Jedna od “mama” je objasnjavala drugoj “mami” da nema potrebe da brine, “doktor”
kod koga vode svoje “bebe” je jako dobar. “Ratnici” su se udruzili u borbi
protiv “zlih sila” i odbranili svoj kamp.
Danas
su deca u vrticu vezbala svoje emocionalne i socijalne vestine, razvijala jezik, kogniciju i na jako kreativan nacin
resavala razlicite vrste problema. Bio je ovo jedan u nizu uspesnih dana za
njih. A ja sam uzivala svim svojim culima i podsecala sebe zasto sam izabrala
terapiju igrom i zasto duboko verujem u njenu moc.
Deca
kroz igru uce kako da istrazuju svet, kako da prihvate rizik, kako da isprobaju
nove stvari i jako bitno, deca kroz igru upoznaju sebe. Ne zaboravite da su
igracke detetove reci a igra detetov jezik.
Коментари
Постави коментар